Narodna kultura

O vojvođanskim Slovacima neretko se govori kao o fenomenu, koji već više od dva i po veka odoleva uticajima multietničke sredine, kao i da prednjači u očuvanju tradicije i u razvijanju novih formi slovačke kulture mimo granica Slovačke republike.

Identitet vojvođanskih Slovaka, sa svim svojim posebnostima i specifičnostima proizilazi iz slovačke kulture odnosno uticaja, koji su usledili usled promena okolnosti u kojima se zajednica našla u određenom istorijskom trenutku. S obzirom na dug proces traženja, prilagođavanja i kultivisanja opustošenih delova tadašnje Donje zemlje, govorimo o vrednoj i istrajnoj zajednici, čiji osnovni pokretač je želja da se obezbedi bolji život i porodično blagostanje, ali i o zajednici, koja usled teškog rada ne zaboravlja na vrednosti, kojima je stremila u prvobitnoj domovini.

U novoj sredini Slovaci najpre stiču nove navike i prilagođvaju se novim uslovima života. Osnovni izvor opstanka je plodno tlo, koje određuje kriterijume društvenog staleža. U tom kontekstu sačuvane su mnoge arhaične forme kultivisanja zemljišta, tradicionalnih načina proizvodnje namirnica, njihovu obradu i skladištenje odnosno zastupljenost pojedinih sastojaka u ishrani, koja je sa celokupnim razvojem postajala sve raznovrsnija i hranljivija.

Nova sredina u skladu sa geografskim, klimatskim i društveno-ekonomskim okolnostima donosi i promene u načinu oblačenja. To podrazumeva promene u upotrebi materijala ali i promene u kroju, pre svega u spoljnim delovima odeće.

Jačanje svesti o nacionalnoj pripadnosti nastaje usled promena društvenog ustrojstva, što rezultuje intenziviranjem odnosa slovačke zajednice sa maternjom državom i uključivanje brojnih pojedinaca u javni društveni život. U tom smislu nastaju brojna udruženja koja se bave pojedinim segmentima kulture, koja kasnije prerastaju u najznačajnije nosioce slovačke vojvođanske kulture.

Foto: Marija Ivičiak

Udruživanje Slovaka imalo je i druge ciljeve osim očuvanja kulturnog nasleđa. Ona postoje zbog toga, što Slovaci žele da pripadaju vremenu u kome žive, da odlučuju o svom položaju, da budu ravnopravni građani države u kojoj žive, da budu informisani o novim književnim naslovima, da štampaju vlastitu štampu, da se obrazuju na maternjem jeziku, i da se informišu o dostignućima vremena u kojem žive odnosno kako bi bili pomoć onima, kojima je to najpotrebnije.

Vremenom, osobito u drugoj polovini 20. veka su spontane oblike narodnih elemenata zamenile organizovane forme očuvanja i unapređenja oe kulture. U pitanju su načini, koji su već postojeće forme preneli novim generacijama na način primeren vremenu u kojem su nastajali, a danas o ovim novim formama govorimo kao o tradicionalnim.

Foto: Pavel Zrinji

O svemu ovome, ali putem posebnih tematskih celina govori i ova stranica našeg portala posvećena narodnoj kulturi vojvođsnskih Slovaka. Autori tekstova o kulturno-umetničkim društvima, narodnim nošnjama, tradicionalnim zanatima i tradicionalnim jelima prezentuju nam istorijske činjenice i podatke u cilju boljeg razumevanja prešlosti zbog bolje budućnosti.

Milina Sklabinski