Publikacija Raspevana ravnica je prva antologija slovačke vojvođanske poezije na srpskom jeziku (odnosno dvojezične) i ujedno prva knjiga stihova slovačkih vojvođanskih pesnika objavljena u prevodu. Izašla je 1962. godine u Kulturi i obuhvata 35 pesama (70, pošto su sve pesme objavljena na oba jezika) devet pesnika (Juraj Mučaji, Paljo Bohuš, Andrej Ferko, Pavel Mučaji, Daniel Piksijades Mihal Babinka, Juraj Tušjak a Vjera Benkova). Publikaciju je ilustrovao arhitekta Đorđe Jovanović. Kao jedan od najinteresantnijih prikaza knjiga iz tog vremena na programu pomenut je tekst iz časopisa Susreti (Titograd), koji je napisao poznati srpski esejista i kritičar, koji je živeo u Parizu i svojevremeno drugovao sa Emilom Sioranom, Jezdimir Radenović.
![]() |
Znatan deo večeri posvećen je Antićevom savremeniku i koautoru knjige Janu Labatu, kao pesniku, prevodiocu i kulturnom posleniku. Sem o njegovim pesničkim zbirkama i drugim publikacijama, učesnici su pažnju posvetili i njegovoj književnoj zaostavštini.
![]() |
O antologiji, slovačkoj vojvođanskoj poeziji, Miroslavu Antiću i Janu Labatu govorili su Zdenka Valent Belić i Ladislav Čanji. Veče je vodio Nedeljko Mamula.
Među dragocenim gostima na književnoj večeri bio je prisutan i sin Miroslava Antića, Igor Antić, likovni umetnik iz Pariza, kog je zainteresovala slovačka poezija i pre svega se sa nostalgijom setio velikog prijateljstva između njegovog oca i Mihala Babinke.
![]() |
Komentari
Post new comment