Knjigu pod originalnim nazivom Dejiny Slovenska (Istorija Slovačke), koju je sa slovačkog na srpski jezik preveo profesor Samuel Boldocki, izdala je Vojvođanska akademija nauka i umetnosti u saradnji sa Slovačkom akademijom nauka. Izdanje ove publikacije podržao je čitav niz institucija, ustanova i preduzeća među kojima su i Nacionalni savet slovačke nacionalne manjine, Zavod za kulturu vojvođanskih Slovaka, Opština Bački Petrovac, Slovan Progress DOO Selenča, Gimnazija "Jan Kolar" iz Bačkog Petrovca i dr. Knjiga Istorija Slovačke čitaocu pruža sažetu celokupnu istoriju Slovačke od najstarijeg doba sve do danas. Promociji će prisustvovati i sam autor.
![]() |
Dušan Kovač rođen je 3. januara 1942. godine u Humenu. Osnovnu i srednju školu pohađao je u rodnom mestu (1956—1959). Nakon studija istorije i ruskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu UK u Bratislavi (1959—1964) radio je kao srednjoškolski profesor u mestu Partizanske (1965—1959) i u Bratislavi (1966—1968). Godine 1968. zaposlio se na Institutu za istoriju evropskih socijalističkih zemalja Slovačke akademije nauka (SAV) da bi 1981. godine prešao u Istorijski institut SAV, gde je u periodu od 1990 – 1998 bio na funkciji direktora. U razdoblju od 1998 – 2005 bio je naučni sekretar SAV a od 2005 – 2009 potpredsednik SAV za društvene nauke. Trenutno je urednik Istorijskog časopisa.
Kao istoričar bavi se proučavanjem istorije Slovačke i srednje Evrope u 19. i 20. veku. Autor je sledećih naučnih publikacija: Od Dvojspolku k politike anšlusu (1979), Muži deklarácie (1991), Nemecko a nemecká menšina na Slovensku 1871—1945 (1991), knjiga iz oblasti dokumentarne literature sa istorijskom tematikom: Slovensko v Rakúsko–Uhorsku (1996), Milan Rastislav Štefánik (1996), udžbenika za osnovne i srednje škole i sl.
Njegov najveći projekat je knjiga Istorija Slovačke, koju je 1998. godine izdala češka izdavačka kuća Lidové noviny. Za svoj naučni rad dobio je nekoliko priznanja. Imenovan je za počasnog člana akademije nauka u Austriji i Mađarskoj, takođe je član Collegium Caroolinium u Minhenu i dopisnik Royal Historical Society u Londonu.
Komentari
Post new comment